Veliki Bog i Spasitelj – u Betlehemu rođen!

Sveta noć – napeto nam je i ovo već drevno ime Božića, jer u sebi objedinjuje riječi Svet i Noć i bûdi pitanje, u kojem je to savezu opijevana „Sveta“ noć sa Svetošću? Jer Sveto, Posveta ili Blagoslovina izvanjski znače uvijek blagdansko i svečano, glasno ili gromko i upadujuće. Međutim noć, u kojoj Bogorodica i Djevica rodi vazda predskazanog Mesiju (hrvatski Pomazanika ili grčki Krista), bila je u javnom životu prikrivena. U hramu u Jeruzalemu ne pokaza se nikakvo znamenje – ni u gradu ne vladaše blagdansko ozračje. U sâmom Betlehemu goriješe još plamenčići svjetiljki na prozorima od Hanuke – samo najneuglednijima od svih građana Judeje, koji na prigradskom polju čuvaše na paši ovce, koje nisu bile dostojne za žrtvovanje u hramu, svane nadnaravno svijetlo, u kojem anđeli pjevaše:

„Slava na visinama Bogu, a na Zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“
(Lk. 2, 14)

Slava Svevišnjeg ležala je u blizini prikrivena u obličju novorođenog djeteta, pored kojeg stajaše ona, koja je imala roditi (Mih. 5, 2), i muž njen uz jaslice, oboje iznenađeni, da u onoj tihoj noći ne bijahu sami. Mali dječačić ne govoraše ništa – očito još potrebit svake potpore – zadivljaše ne samo pastire...

Ozračje u ono vrijeme bijaše toliko napeto, da je potom sveta obitelj prebjegla u Egipat, kao što se i  mi poput bjegunaca okupljamo u Bogoslužbi, napuštajući svjetovno ili ne-sveto – kako bismo bili u Svetinji našeg zajedništva, u jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi.

Ta  i mi smo potrebiti kao i dječačić iz betlehemske štalice, isto tako neprimjetni i za svijet beznačajni, ali ipak Bogu, našem Gospodu, sveti smo, kao i Sin njegov, čija Svetost znači Milost. Mariju pozdravi arkanđeo sa „Milosti puna“ (Lk. 1, 27) onako, kako se pojavi Pomazanik, Isus Krist u jaslicama kao „Milost Božja“. U tihoj noći i nas zadivljuje Milost, koja u Novorođenom uze obličje poput nas u jaslici Crkve, još slabe u otajstvu vjere i u Bogoslužju i molitvi – koje ljubi Otac (1. Iv. 4, 10) i podaruje s ljubavlju: „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo.“ (1. Iv. 3, 1).

„Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu – pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.“ (Tit. 2, 11-13)

Kako On ispuni drevne nagoviještaje i dođe, opet će doći – zbog čega i mi sad s veseljem kličemo:

Narodi nam se Isus, kralj nebeski – Sretan Božić!