Tijelo, duša i duh u Uskrsu Isusa Krista

Ljudska narav opisana je u najranijem podučavanju patrologije kao prikrivena energija opstojanja života duše, duha i tijela. Isto tako skriveno i tajnovito je naše oslobođenje u smrti Kristovoj. Pomazanik ili Krist (nazvan u prajeziku evanđelja „Christos“ ili u hebrejskom proročkom prajeziku „Messias“) je otajstvo za se, tajna u božanskom djelu spasenja i istovremeno ozdravljenja. U uri njegovog usnuća nitko nije razumio Isusov zov „Eli, Eli, lama sabahtani?  – To će reći: – Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mt. 27, 46)  – „A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: – Ovaj zove Iliju. – I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše:Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi. – A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.“ (Mt. 27, 47- 50)  Taj isti Isus Krist činio je čudesa, koje nikad prije ni kasnije nitko nije doživio, što je upisano u sudskom postupku Sanhedrina. Isus je prikrio čak i svoje uskrsnuće od mrtvih, objavivši to svojim ukazanjem samo pred učenicima svojim. Misterij njegovog djelovanja bilo je objavljivanje božanskog Kraljevstva „ po Duhu Božjem“ (Mt. 12, 28), bilo pri protjerivanju demona, ili pri ozdravljenjima, jer tako je podučio svoje učenike „  propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike.“ (Lk. 9, 2)

Ozdravljenje i spasenje su u ruci našeg Otkupitelja – vazda – od djelovanja njegova pa do usnuću na križu, u njegovom uskrsu, uzašašću i ponovnom dolasku, što slavimo na blagdan njegova Uskrsa i pojavka o Pashi Hebreja. Isus ih nije pohodio kao anđeo smrti pri oslobođenju iz kuće egipatskog ropstva, već obiđe svoje učenice i učenike poput navjestitelja života, kao liječnik duha, duše i tijela naših. U tom blagdanskom svjedočanstvu objavitelji smo Isusa Krista, koji nas je spasio i posvetio.

Ali i u tom osvjedočenju postoji hierarhija, koju sv. Pavao objavljuje: „Bog mira neka vas sasvim i potpuno posveti, svekoliko biće vaše – duh vaš i dušu i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospoda našega Isusa Krista.“ (1. Sol. 5, 23). Duh naš, što ga hebrejska biblija naziva Ruah, a grčki prijevod Pneuma – poput našeg je zraka životâ, istovremeno to je posredstvo Boga našeg, u kojem Isus i njegovi učenici djelovaše, kao i mi danas u ovom razmatranju. To je Duh, koji objedinjuje prolaznost sa neprolaznošću Boga u vječnosti, dah je to Duha, kojeg Isus u smrtni tren izdahnu za oslobođenje od prolaznosti u novi život. Upravo smo i mi tako uranjanjem u smrt Kristovu u krštenju umrli prolaznosti, te njegovim uskrsnućem nadvladali smrt, grijeh i sotonu.

Duh Božanski je dakle sredina između nebeskog i zemaljskog života, neprolaznog i prolaznog opstanka, kojeg božansko djelo spasenja također pretvara u oslobođenje duša naših. U biblijskom predanju i egzegetskoj tradiciji su Nefeš (vitalna duša), Ruach (duh duše) i Nešama (osjetna duša) objedinjeni kao životni dah. Vitalna duša je krvno povezana sa našim instinktivnim iskustvom i spontanim reakcijama, a osjetna duša je energija našeg bića u kognitivnom uzrastu – oboje drži duh zajedno.

„Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.“ (Iv. 19, 33-34)  Oboje, krv i vodu njegovog bôka razumijemo mi kršćani kao božansko djelo našeg otkupljenja i ozdravljenja, kao tajanstveno pranje u svetom otajstvu Krštenja vodom isusovog bôka i kao žrtvu klanicu u presvetom otajstvu Euharistije u krvi njegovoj. Oba sakramenta slavimo u smislu našeg spasenja, sveto Krštenje jedinstveno kao neponovljivo pomilovanje, u kojem Isus naš žrtveni jaganjac i žrtva zagrješnica u svom savršenom predanju poništi grijehe svega svijeta, i u svetoj Pričesti višestruko, jer stječemo mir duša naših, kada se obnavlja naša pravednost plodom uslišenja naše molitve – Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

Naš u Nebesa uzdignuti Osloboditelj podučio nas je, da prije toga molimo – Oče naš, koji jesi na Nebesima, sveti se Ime Tvoje, dođi Kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja – kako na Nebu, tako i na Zemlji. S tom prošnjom očekujemo još i spasenje ozdravljenja tijela, u njegovu preobraženju, u metafori zemaljskog u nebesko i pretvorbe u uskrsu pravednika – kako je to Isus najavio – „Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.“ (Lk. 14, 14) U tom smislu želimo si uzajamno Sretan Uskrs, jer

„Krist uskrsnu zaista!“
(Mt. 28, 7)